Jedne mračne, olujne večeri vozač zaustavlja prazan autobus da bi primio
ženu blijede puti. Ona promrmlja nešto poput zahvale i sjedne u stražnji dio
busa. Uznemiren tom čudnom crnokosom putnicom dok vozi kroz pustoš,
vozač svako toliko baca oko na nju u svome zrcalu. Iznenada sjevne munja
i kad pogleda u zrcalo, žene nema. U šoku, snažno pritisne kočnicu i opet pogleda.
Žena se pojavila ali krv joj se sljeva niz lice. Prestravljeni vozač miče nogu s kočnice.
Svijetlost još jednom sijevne i žena ponovo nestaje. Vozač još jače pritisne kočnicu
i zaustavlja bus uz trešnju. Gleda u zrcalo. Žena opet na sjedalu ovaj put njezino
lice potpuno prekriveno krvlju i ona vrišti "Možete li prestati kočiti? Pokušavam
zavezati proklete vezice na cipelama!"
