ovdje mi nije promakla simbolika uredno poslaganih knjiga u zelenom kuferu za kojega sam se pitala koga će ti boga tako veliki kufer moje omiljene boje a kojega smo jednared jedva utrpali na zadnje sjedište mog auta tik uz suzu koja se na njemu odmarala nekoliko sati a pošto znamo da se ona ne odmara tiho mogu samo reći da je ta vožnja po svemu bila iznimno zanimljiva i nenadmašiva gotovo mi dođu suze na oči od nostalgije.